Zajedno s našom praktikanticom sa sveleučilišta u Leipzigu na nastavi likovne kulture smo obradili temu: pismo.
Zajedno s našom praktikanticom sa sveleučilišta u Leipzigu na nastavi likovne kulture smo obradili temu: pismo.
Svakoga dana u školi se gotovo na svakom satu mora pisati. Pismom se pohranjuju informacije. Svaka crta, svaki luk i točka pisanog znaka imaju svoje posebno značanje. Crte i točke su glavna sredstva oblikovanja crteža. Na ovoj nastavnoj jedinici lebdjela su pitanja u zraku: gdje su granice između pisma i crteža? Na koji način se može promijeniti vlastiti rukopis? Na koji način pismo može biti dio umjetničke grafike? Učenici su isprobali različite nesvagdašnje varijacije pisanja: vrlo veliko i malo, usko i široko, debelo i tanko, isprobali su to pisaćim priborom koji su sami izradili, a varijacije smo ovjekovječili kroz fotografiju – sa svjetlom. Granice između slobodnog crtanja i svjesnog pisanja bile su tečne, te su uhvatile trenutak kretanja cijelog tijela. Na kraju se vide slike koje su apstraktne i konkretne, u kojima dominira pismo i crtež, koje pokazuju izrezak, kako „pisanje“ može poticati umjetničko stvaraštvo.